Skip to content Skip to main navigation Skip to footer

Oskrnaviše srpsku zastavu, pa šta?

Na tradicionalnom skijaškom takmićenju za žene, Zlata lisica (Zlatna lisica), na kome su učestvovale i srpske takmičarke Lolović i Ignjatović, održanom u Mariboru 16. i 17.1.2010, desio se skandal sa skrnavljenjem srpske zastave. Netko iz redova organizatora, došao je na »fantastičnu ideju« i iskombinovao: srpsku zastavu i hrvatsku šahovnicu, i dopustio da se taj »novi barjak« zaviori pod Pohorjem.

Radi se stvarno o »ideji« koju teško možemo proglasiti omaškom/previdom/propustom ili jednostavno aljkavošću organizatora. Prema našem skromnom mišljenju radi se o neviđenoj i smišljenoj provokaciji, urađenoj sa namerom povrediti i poniziti državu Srbiju i njene predstavnike. Drugo tumaćenje, skoro i da ne postoji. Na košarkaškoj utakmici Evrolige, između Olimpijakosa i Partizana, održanoj ovog meseca u Grčkoj, kakve li »slučajnosti«,  umesto srpske himne Bože Pravde, domaćini su intonirali himnu Hej Slaveni. Što bi se, istinu za volju, uz mnogo »psihološkog truda« moglo »protumaćiti«, kao aljkavost.

Ali da se vratimo na »mariborsku epizodu« . Organizatori mariborskog takmićenja, konkretno generalni sekretar priredbe Srečko Vilar, shvatili su svoju »nesmotrenost« (kakav divan izraz za smišljenu provokaciju!) i uputili su svoje izvinjenje. Ali kome? Jedino Skijaškom savezu Hrvatske. Mada su i predstavnici Skijaškog saveza Srbije, uputili svoj protest, izvinjenje je izostalo. Barem, koliko je nama poznato.

Međutim, spomenuti incident, nije bogznakako uzbudio srpsku javnost. Sem Kurira, za sve ostale srpske medije, spomenuti incident, je očito-beznačajan, pa zašto da zbog njega, Srbija »kvari« odnose sa Slovenijom.

Nije se čak oglasila ni čuvena dopisnica/blogerka B-92 iz Slovenije, Jelica Greganović kojoj su jača strana izveštavanja iz Slovenije, strahovito uzbudljive avanture njenih kućnih ljubimaca. Pisanje o srpskom barjaku, bio bi za gospođu Greganović, očito, »nacionalistički primitivizam prvog reda«. I sva je sreća, i Bogu hvala, da su dopisnicu Politike iz Slovenije Svetlanu Vasović Mekina, konačno tako »inteligentno ućutkali« i »skrajnuli« sa posla u Politici, kako svojim »razornim« tekstovima o slovenačko srpskim odnosima nebi, do kraja upropastila, već uspostavljenu slovenačko srpsku državnu »idilu«. Znate i sami, ono njeno » večito dosađivanje« sa izbrisanim i srpskim penzionerima, ili kad je žena onomad pisala o diplomatskim depešama između Vašingtona i Ljubljane, punim američkih instrukcija kako se treba ponašati Slovenija u vezi priznanja kosovske secesije. Stvarno, »prevršila« je svaku meru.

Interesantno, kao i bezbroj puta, pre toga, zvanični pretstavnik države Srbije u Sloveniji, , ambasada Republike Srbije, odnosno njen prvi čovek, dr.Filipov, ćute. Kao što su ćutali i prilikom posete predsednika vlade Slovenije Boruta Pahora Srbiji, kada je ljubljansko Delo, ispratilo Pahorovu posetu sa uvodnikom Vilija Ajnšpilera (Einspilera), Sve je već davno otišlo u Honduras (4.2.2009), u kome Ajnšpiler »tepa« državi Srbiji »da je evropska crna rupa«. U poređenju sa »Srbijom kao crnom rupom« je »gaf« sa srpskom zastavom u Mariboru, stvarno »sitnica« . Iskljućivo »božansko proviđenje« koje danas vodi srpsku državu i njenu političku elitu, zna, šta im treba »činjeti«.

Već tradicionalni muk, srpskih »rodoljubaca« u Sloveniji, nije iznenađenje. U Mariboru postoje čak dve srpske »rodoljubive organizacije«, jedna od njih pod imenom Štajerska zajednica (mada bez onog, »provokantnog«, srpska!), a sve pod mudrim rukovoditeljstvom časnog konzula, (ili Srbije ili samo Kraljeva, pitanje  je sad!), Radeta Bakraćevića, koja se ionako bavi iskljućivo :»unapređivanjem i negovanjem slovenačko srpskih odnosa, razvijanjem prijateljstva između dva naroda, organizovanjem raznoraznih bratimljenja i posela (mi išli njima, oni došli nama!), putovanja« i tome sličnog. Pa nije ni čudo da nisu ni primetili, kako »slovenački prijatelji« skrnave srpsku zastavu. Druga, srpska ćutajuća »enigma«, ali svakako »rodoljubiva« organizacija, je Srpsko kulturno društvo Maribor pod mudrim rukovodženijem gospodina Borislava Jankovića. O Savezu srpskih društava Slovenije nema smisla besjediti, srpska zastava za njih ionako nije problem. Druga bi to bila prića kada bi se neko usudio dirnuti u, recimo, rotarijanski barjak.

Prilikom posete predsednika Srbije Borisa Tadića, Sloveniji, prošle godine, data je inicijativa za osnivanja SKC (Srpskog kulturnog centra). Gospodin Tadić, naime toliko je dobro upućen u slovenačko-srpske prilike da je njegova inicijativa, došla, kako bi se to narodski reklo, »ko kec na desetku!«. Ali,  ako ste od članova SKC slučajno oćekivali, da će o  mariborskom incidentu, išta da kažu, gadno ste se prevarili. Srpski je barjak, za njih, jedna »zastarela nacionalistička predrasuda« kojom se članovi SKC ne bave. Oni se bave »kulturom«. Kao što se isključivo »kulturom« bave skoro sva srpska društva u Sloveniji. Pod uslovom, ako se kapacitet te »kulture« meri : folklorom, večitim bratimljenjima, poselima, dočecima srpskih Novih Godina i kojekakvim dernecima i vručom rakijom, kao i štampanjem Kontakata (nisu novine ženidbene agencije!) ili Mostova ( da nam je znati koga to spajaju!), to stvarno nije njihova krivica. To je njihov domet! I nema se smisla natezati sa njima oko »kulture«. Za njih važi, i to će savršeno shvatiti, »duboka mudrost« iz jedne od pesama Borisa Bizetića( Rokeri s Moravu): »Nemoj Mile ništa politički, dobičeš po leđima!«.

Mada su, nekada davno, Bitlsi, pevali i verovali da: » We all live in yellow submarine!«, danas   još ne možemo (sasvim) poverovati kako baš » svi Srbi žive na Beloj lađi!«. Ah, Šojiću, Šojiću!

Savez srpske dijaspore Slovenije, zbog toga, najoštrije protestuje i osuđuje, skrnavljenje srpske zastave na Zlatnoj Lisici u Mariboru. Ne interesuje nas, zašto o tome ćuti srpska država i njene odgovorne državne institucije. Znaju valjda ljudi, gde, i na kom mestu, su im objasnili, šta je to »srpski nacionalizam«, i kakvo je sve »zlo« naneo Zapadnom Balkanu. I zbog tog »tajnovitog mesta« valja im ćutati, ćutati i još jednom ćutati. Ako od srpske države, s pravom, ne oćekujemo ništa, oćekujemo od srpskih sportista da na takve uvrede odgovore, istom merom. Mi, ćemo ih u tome, uvek, podržati!    

Savez srpske dijaspore Slovenije