CENJENI NAŠI, DANAS VAM PREDSTAVLJAMO MLADU SIMPATIČNU PESNIKINJU I GUSLARKU IZ REPUBLIKE SRPSKE VIOLETU KRAJIŠNIK
CENJENI NAŠI, DANAS VAM PREDSTAVLJAMO MLADU SIMPATIČNU PESNIKINJU I GUSLARKU IZ REPUBLIKE SRPSKE VIOLETU KRAJIŠNIK
Violeta Krajišnik
Rođena 9.07.2003. godine u Bijeljini.
Umjetnica od predškolskog doba.
Sa 4 godine je ponijela titulu “Mala gospođica Semberije” kao i titulu “Mala gospođica BiH. Takođe i sa pet godina zadržala titulu na ponovnom izboru za mis BiH. Započela školovanje u O. Š ” Knez Ivo od Semberije i istu završila u O. Š. “Meša Selimović” Janja, kao nosilac Vukove diplome i raznih priznanja. Završila srednju muzičku školu ” Stevan Stojanovic Mokranjac” u Bijeljini, kao i srednju školu za Ugostiteljsko- kulinarskog tehničara. Od kako zna za sebe voli folklor, običaje i tradiciju a uporedo sa time se bavi muzikom, a posebno duhovnim, izvornim, etno i tradicionalnim pjevanjem. U šestom razredu O. Š. je počela svirati i tradicionalni instrument gusle, a u srednjoj školi klavir i harmoniku.
Osnovala je crkveni hor “Nikeja” i bila prvi dirigent istog tri godine, uporedo pohađajući dvije srednje škole. Prva je guslarka u Republici Srpskoj. Trenutno je nagrađivani student treće godine Pedagoškog fakulteta u Bijeljini. Jedan je od osnivača Udruženja za očuvanje kulturne baštine i pravoslavnog identiteta “Bogojavljenska noć”. Ona je i predsjednica ovog udruženja, u kojem je osnovala odsjek za narodnu igru i kulturnu baštinu, odsjek za tradicionalno, duhovno i etno pjevanje, ali i prvu školu gusala za mlade. Organizator je brojnih koncerata i pravoslavnih večeri. Violeta Krajišnik je takođe i mlada preduzetnica, vlasnica Zanatske radnje “Etno perfektno” u kojoj šije narodnu nošnju, unikatne etno haljine, rukotvorine i dekoracije.
Nošnja
Po njedrima rasuti dukati,
Na rukama vezeni rukavi,
U pletenici crveni cvijet,
Gle ljepote, osvojih svijet.
Pogledah se u ogledalo,
Razmišljah, te zastadoh malo…
Kakve li ljepote Srbin u se ima?
Tradiciju gradio stotinama godina.
Junačka je šajkača momačka,
Nagorkinja vila i pjesma đevojačka.
Vezene čarape, tkanica pozlaćena,
Svilena marama, nikad nenošena.
Crvene usne, obrazi rumeni,
Od nošnje, ništa draže nema meni.
Nošnju nosi i mlado i staro,
Sve je to moje drago kulturno blago.