Skip to content Skip to main navigation Skip to footer

MIRIS EVROPSKE SRBIJE

Ovih dana dočekasmo i jedno neobično pismo. Bolje rečeno, odgovor na pismo uvaženog člana Saveza srpske dijaspore Slovenije, gospodina Radovana Milića, resornom ministru u vladi  Srbije, zaduženom za kulturu, gospodina Nebojše Bradića.

Na stranu to, koliko i u kojoj meri gospodin ministar razume i shvata situaciju u kojoj se danas nalaze Srbi u Republici Sloveniji. Uostalom, sa sličnim problemom bori se i njegov kolega iz Ministarstva dijaspore Srbije, gospodin Srđan Srećković.

Sadržaj pisma gospodina Milića zaista je, prepun argumentovanih zamerki na odnos naše matice, prema nama, Srbima iz okruženja, a nešto manje Srbima iz dijaspore. Smatramo, kako bi bilo krajnje vreme, kada bi političari u našoj matici konačno shvatili, umesto da se svim snagama bore za ulazak zemalja takozvanog Zapadnog Balkana u Evropsku Uniju, kako možda nebi bilo na odmet, kada bi se više i intenzivnije počeli baviti pitanjima održanja, kako nacionalnog, tako i kulturnog identiteta, Srba u neposrednom okruženju Srbije. A ta pitanja i problemi nikako nisu isti problemima Srba koji žive, recimo u Australiji, SAD, Kanadi, Nemačkoj ili Francuskoj. Pritisak i asimilacija, u slučaj Srba u okruženju daleko su veći, sistematski vođeni i organizovaniji, a pre svega planirani na jedan duži period, od recimo asimilacije koja se, mada to nije adekvatan izraz, ”spontano” odvija na drugim kontinentima i u većim (evropskim) sredinama. Naša svakodnevna saznanja, a pre svega iskustva, verujte nam gospodo ministri, i Bradić, i Srećković, nisu nipošto nov doprinos teoriji ”zavere protiv srpskog naroda”, nego su konkretna, i sasvim realna.

Međutim, ministar  Nebojša Bradić, u svom odgovoru gospodinu Miliću, nalazi jedno zaista i nadasve ”originalno” rešenje, kako srpskog nacionalnog pitanja, tako i asimilacije u okruženju, sa posebnim osvrtom na Republiku Sloveniju.

”Vizija” rešavanja srpskog pitanja u Republici Sloveniji, po gospodinu ministru Bradiću sadržana je u sledećoj (nadahnutoj) rečenici, odgovora gospodinu Miliću (citat):” Upravo je Slovenija kao jedna od zemalja članica EU promoter ideje o evropskom kreativnom i životnom prostoru u kome pojedinci pa i oni koji pripadaju korpusu sa srpskim kulturnim identitetom mogu slobodno da se kreću, žive i rade i prepoznaju Evropu kao svoj jedinstvenu domovinu”.  Da nije smešno, bilo bi žalostno, pa bio to i ministar kulture u vladi Srbije! Tačno je da je Republika Slovenija promoter svakojakih ideja. Verovatno je najupečatljivija, iz mnoštva njenih ”promoterskih ideja’, upravo ona ”ideja”, kada je među prvim evropskim državama priznala samozvanu državu Kosovo. Međutim kada treba te ”promoterske ideje” primeniti prema nepriznatoj srpskoj etničkoj manjini u Republici Sloveniji, onda odjednom slovenačko ”promoterstvo”, gubi svoj ”kreativni naboj” i definitivno nestaje. A lako ćemo sa ”pojedincima pa i onima koji pripadaju korpusu sa srpskim  kulturnim identitetom da mogu slobodno da se kreću, žive i rade i prepoznaju Evropu kao svoju jedinstvenu domovinu.”  

Mi, pripadnici nepriznate srpske etničke manjine, koji već živimo i radimo  u Republici Sloveniji, a ujedno smo i građani Evropske Unije, i u  tome je gospodin ministar u pravu. Stvarno se možemo slobodno kretati, živeti i prepoznavati Evropu i to zaista nije problem. Nešto je drugačija situacija kada su u pitanju rad i zapošljavanje, pogotovo sada u vreme svetske ekonomske krize. Nezgodno je jedino kada gospodin ministar vrlo komotno koristi frazu o ”pojedincima koji pripadaju srpskom kulturnom identitetu”. Da nije možda sada, kada se Srbija pomoću slovenačkih ”promotera” u EU, kao što su gospođa Tanja Fajon ili recimo gospodin Jelko Kacin, svrstala na tkzv. ”belu šengensku listu”, u Srbiji nepoželjno govoriti i o ”srpskim nacionalnom identitetu”, pa gospodin ministar Bradić koristi nešto ”neutralniji termin”, u kome nastupaju i ” pojedinci koji pripadaju srpskom kulturnom identitetu”?

Iskreno govoreći, mi u Savezu srpske dijaspore Slovenije teško razumemo tu ministarsku; terminološku nepreciznost, proizvoljnost i olako izrečene sudove, pogotovo kada se oni odnose na nepriznatu srpsku etničku manjinu u Republici Sloveniji.

Ali da pođemo nekim redom.
U Savezu srpske dijaspore Slovenije nikada nismo tvrdili da su u Republici Sloveniji ugrožena naša (individualna) građanska prava. Kao građani Republike Slovenije, a odoskora i građani Evropske Unije, po pitanju građanskih prava, nikako nebi mogli govoriti da su naša prava, bilo manja ili ugroženija od prava ostalih građana Republike Slovenije. A zna se koja su osnovna prava građana, tako u Republici Sloveniji, kao i u Evropskoj Uniji. I molimo Vas gospodine ministre ne gubite vreme podućavajući nas, o Republici Sloveniji kao ”promoteru ideja o evropskom kreativnom i životnom prostoru” ili ”Evropi kao našoj jedinstvenoj domovini”. To su politički stavovi za srpsku domaću, unutrašnju, političku upotrebu, a koji sa našim problemima nemaju nikakve veze.

Naš problem sa državom Slovenijom nisu naša (individualna) građanska prava, nego zaštita našeg etničkog kolektiviteta, odnosno oćuvanje našeg srpskog, nacionalnog, jezičkog i kulturnog identiteta.Taj problem u Republici Sloveniji, mada smo, statistički i po svim ostalim parametrima najbrojnija nepriznata etnička manjina, nije se još nijednom u dosadašnjoj istoriji mlade slovenačke države, ni pokušao rešavati. Naš broj  prema zadnjem zvaničnom popisu stanovništva Republike Slovenije  iz 2002.godine, iznosi 38.964 pripadnika srpske etničke manjine, odnosno građana koji su se izjasnili kao pripadnici srpskog etničkog korpusa. Za državu čiji celokupni broj stanovnika još uvek ne premašuje 2 milijona stanovnika, to je uz ostale takođe nepriznate etničke manjine (Hrvate i Bošnjake  da spomenemo samo najbrojnije) dosta visok procenat. Međutim, kada zvaničnom statističkom broju pripadnika srpske etničke manjine dodamo i činjenicu da čine u barem od 80-90 % slučajeva i takozvanih ”izbrisanih” pripadnici srpske etničke zajednice, onda bi tek možda dobili približno tačan broj pripadnika srpske etničke maanjine u Republici Sloveniji. Spomenimo tom prilikom i nepristojnu igru i licitaciju sa brojkom takozvanih ”izbrisnih”. Ministarstvo unutrašnjih poslova Slovenije koje je po političkom nalogu, odmah posle proglašenja slovenačke nezavisnosti, bilo glavni izvođač radova brisanja pripadnika nepodobnih pripadnika drugih etničkih manjina iz Centralnog registra stanovnika Republike Slovenije, u prvoj fazi uporno je tvrdilo i ubeđivalo javnost, kako ”izbrisanih” nema više od 18 hiljada. Posle zadnje promene vlasti u Republici Sloveniji broj ”izbrisanih” odjednom je ”skočio” na 24 hiljade, što je izazvalo burnu političku debatu, između vladajućih političkih stranaka i opozicije. Ipak, stvari kreću ”na bolje”. Posle 19 godina, od sramnog čina brisanja ljudi, čija je jedina krivica bila da su pripadali ”pogrešnoj etničkoj zajednici”, aktualni predsednik slovenačkog parlamenta, dr. Pavle Gantar, sakupio je sav svoj ”moralni, civilni i politički kuraž”, i izvinuo se u ime slovenačke države ”izbrisanim”, za sve zlo i patnje koje su im naneseni. Posle svega ipak se treba zapitati, i sledeće: hoće li svi ti postupci, visoki moralni i ostali standardi doprineti promeni stava slovenačke države prema sređivanju otvorenih pitanja srpske etničke manjine u Republici Sloveniji? Kratko i jasno-neće. Bez obzira na ”levu” ili ”desnu” vladajuću političku opciju, stav prema rešavanju pitanja srpske etničke manjine u Republici Sloveniji, ostaje ”tradicionalno isti”.
Poseban je problem, kakvom je ”metodologijom” sproveden zadnji popis stanovništva u Republici Sloveniji, iz godine 2002. I nije ta ”metodologija” smetala ni ”promotersku ” Republiku Sloveniju, ni ”Evropu kao našu jedinstvenu domovinu” ali očito ni našu maticu Srbiju i njenu političku elitu.
Srpski političari, nije bitno kojoj političkoj opciji pripadaju, vole često navraćati u Republiku Sloveniju, i za takve prilike, kada naravno nalaze vremena da se slučajno nađu i sa pretstavnicima srpske etničke manjine u Republici Sloveniji, smislili su jedno nadasve ”originalno pitanje” koje glasi: ” A koliko (to) ima Srba u Sloveniji?”. Takvo pitanje, ponavljano bezbroj puta, stvarno može ”ulivati nadu” pripadnicima srpske etničke zajednice u Republici Slovenji. Još je ”inovativniji”  u tom pogledu bio bivši ministar inostranih poslova gospodin Vuk Drašković koji je pretstavnike srpske etničke zajednice, vrlo ”tradicionalno”,  na kratko, jednostavno, ”domaćinski” i bez diplomatskih ”formalnosti”, primio u crkvenoj porti pravoslavne crkve u Ljubljani. Takvom svestranom ”zalaganju” naše matice za prava srpske etničke manjine u Republici Sloveniji, apsolutno odgovaraju pretstavnici fantomskog srpskih asociacija Slovenije sa njihovom neuništivom ”mantrom”: ” o dobrim, srdačnim i prijateljskim odnosima između Slovenije i Srbije!”. O bratskim odnosima verovatno govore privatno. Što postaje već tragikomična ironija i prvorazredna farsa. I nije čudo, kako srpski političari, nikako nisu u stanju konačno utvrditi: koliko (to) ima Srba u dijaspori? Je li to više ili manje od dva milijona, možda tri, a najverovatnije negde oko četiri milijona.

Da se razumemo. Niti su Evropska Unija, niti Republika Slovenija, humanitarna udruženja. Nego su se, kao i sve ostale članice, udružile zbog interesa. Takvo udruživanje i interes davno su prevazišli onu legendarnu opciju ”uglja i čelika”, iz početka osnivanja Evropske Unije. E sada, ako Evropska Unija, onako uzgred, često donosi i raznorazne ”deklaracije o poštovanju ljudskih i ostalih prava”, verujte da to ne znaći, kako će se u spomenutim deklaracijama  naći i kršenje ljudskih i ostalih prava, Srba u državama bivše Jugoslavije. Taj film jednostavno nećemo gledati. Isto važi i za članicu EU, Republiku Sloveniju.

Državu Sloveniju interesuje Srbija isključivo kao (rezervno) tržište za slovenačku robu. Srpsko pitanje ili zaštita srpskog nacionalnog, jezičkog i kulturnog identiteta, jednostavno nije njen problem, kao što dugo vremena nisu bili njen ”problem”, ni takozvani ”izbrisani”. Sudeći prema ”brzini” rešavanja pitanja izbrisanih i njihovih prava, možemo realno očekivati da bi  moglo naše pitanje kao nepriznate etničke manjine, doći na red, tek kada nas budu ”naučno” obradili, bilo slovenačka zvanična statistika, a još mnogo više, ubrzani proces asimilacije. Ali da se vratimo našem osnovnom pitanju; očuvanju našeg nacionalnog, jezičkog i kulturnog identiteta.

Verovatno se pitate, zašto pre svega insistiramo na tome da država Slovenija, nije sklona, mada je potpisala niz međunarodnih konvencja i ugovora, da pruži minimalne uslove za naše održanje kao etničke manjine. U tom kontekstu je za nas, posebno interesantna Okvirna konvencija o zaštiti nacionalnih manjina ( Framework convention for the protection of national minorities) prihvaćena u Strasburu 1.2.1995, a koju je ratifikovao i slovenački parlament.

Prvo, a u tome, nadamo se da se slažete sa nama. Da bi bilo koja etnička manjina mogla postati odgovarajući pravni subjekt, treba joj njen pravni subjektivitet garantovati i temeljnim
pravnim aktom. Obično je to Ustav. U slovenačkom Ustavu takav je pravni subjektivitet garantovan Talijanskoj i Mađarskoj etničkoj manjini u Republici Sloveniji, i to na osnovu neverovatnog doprinosa ”slovenačke pravne teorije” međunarodnoj pravnoj teoriji, a koja nam”otkriva” postojanje takozvanih ”autohtonih” i ”neutohtonih” etničke manjina. Mada je takva ”klasifikacija manjina” apsolutno nepoznata u međunarodnom pravu, to ne smeta ni Evropsku uniju, ni razume se, Republiku Sloveniju. Bez spomenute ustavno pravne obaveze, naravno da nema ni potrebe za pravnom regulativom i validnošću. Uzgred, broj pripadnika nepriznate srpske etničke manjine, daleko premašuje ukupan broj svih, ustavno priznatih, ”autohtonih” pripadnika etničkih manjina u Republici Sloveniji.
Mi, pripadnici srpske etničke manjine, za državu Sloveniju kao neke vrste ”subjekt”  (ali nikako ustavno-pravni!), ne postojimo. Nalazimo se jedino u raznoraznim statistikama, počev od popisa stanovništva, statistikama o počiniocima krivičnih dela, možda i statistikama nezaposlenih. Kao definisani ustavno-pravni etnički subjekt mi smo u državi Sloveniji, ustvari  virtuelna kategorija. Nešto kao virtuelna memorija u svetu računara. Naravno da  takvim virtuelnim statusom, za razliku od fantomskih srpskih asocijacija u Republici Sloveniji, nismo zadovoljni. I ne prihvatamo takav status. Smatramo da je bajka, o našim građanskim pravima, nasuprot apsolutno nikakvim pravima, nas kao etničke manjine, banalno nasilje nad činjenicama i jedna perfidna zamena teza.

Drugo, zašto uporno istrajemo na očuvanju i zaštiti našeg nacionalnog, jezičkog i kulturnog identiteta? Zbog jednostavnog razloga pošto se u svim nabrojanim kategorijama: nacionalnog, jezičkog i kulturnog, razlikujemo od većinskog slovenačkog okruženja. Razlikovanje, barem zasada jedina je brana pred sve nasrtljivijom asimilacijom koju sprovodi slovenačka država.
Vi, gospodine ministre veoma dobro znate da mi kao nepriznata srpska etnička manjina u Republici Sloveniji, nemamo nikakve mogućnosti i prava na, sistematsko organizovanje nastave i obrazovanja na srpskom jeziku., što je apsolutno najbitniji uslov za naš opstanak. U jednom trenutku ”nadahnuća” nuđen nam je invalidni, skroz nedefinisani oblik, ”dopunske nastave” na srpskom jeziku, sve u stilu ucenjivanja ”take it, or leave it!” i sa mnogo veštačkih i ostalih prepreka. Naravno da na kraju od svega nije bilo ništa. Nemamo prisup medijima, a sistematski se radi na uništavanju našeg elementarnog identiteta (imena i prezimena), a sve to pod izgovorom ”kako slovenačka azbuka ne poznaje srpska slova”. Osnivnje srpske političke stranke u Republici Sloveniji bilo bi, u to smo uvereni, dočekano, kao ”prvorazredni politički udar na slovenačko ustavno uređenje” itd, itd.

I ne na kraju! Zašto bi mi svoj svoj srpski, i nacionalni i kulturni identitet, zbog ”asimilatorskih potreba i ambicija” slovenačkih političkih i ostalih elita, menjali, recimo za slovenački? Srpski nacionalni, jezički i kulturni identitet nisu predmet pijačnog cenjkanja ili ”nacionalnog rangiranja”, od kojih će zavisiti stepen naše ”integracije” u slovenačko društvo. Naš je nacionalni identitet, barem za nas, u Savezu srpske dijaspore Slovenije, fundamentalno opredeljenje.

Treće, jasno nam je, kako je za državu Sloveniju najjednostavnije i ujedno najjeftinije udeljivanje skromnih finansijskih sredstava, fantomskim srpskim asociacijama, kako bi mogli i jedni i drugi da imaju pokriće za mantru ” o prijateljskoj i dobroj saradnji između Slovenije i Srbije”, što je obmana brez presedana. Omogućavanje sistematske školske nastave na srpskom jeziku, i obezbeđivanje finansijskih sredstava za normalno funkcionisanje institucija (škola) u kojima bi se odvijala nastava, za slovenačku državu bilo bi mnogo skuplje, od  kojekakvih folklornih ujdurmi u stilu: koje će srpsko folklorno društvo bolje odigrati kolo Moravac ili Igrale se delije…ili održavati neuništivu tekuću vrpcu manifestacija najrazličitijih bratimljenja (Mi išli njima, oni došli nama!). Kako sada stvari stoje, očito je prevashodni zadatak, kako slovenačke države, tako i fantomskih srpskih asociacija; što duže zadržavanje pripadnika srpske etničke zajednice u Republici Sloveniji, pogotovo pripadnike naše druge i pomalo treće generacije, na nivou upornog ponavljanja obrazaca folklorne svesti, i to kao jedine moguće suštine našeg opstanka u Republici Sloveniji. Ako je takvo postupanje ”promoterstvo ideje o evropskom kreativnom i životnom prostoru”, procenite sami?

Četvrto, u Savezu srpske dijaspore Slovenije čvrsto smo uvereni, kako je finansiranje fantomskih srpskih aociacija u Republici Sloveniji, narodski rečeno bacanje para i neodgovorno opterećivanje svih onih koji plaćaju porez u državi Srbiji.
Mi, u Savezu srpske dijaspore Slovenije, odlučno se protivimo da se i dalje izdvajaju pare iz srpskog proračuna, pogotovo u ovim kriznim ekonomskim vremenima, za kojekakve folklorne fantazme bilo kog oblika. I to zbog jednostavnog razloga. Iste pare mogu se, i moraju, mnogo korisnije upotrebiti u našoj matici, a ovde u Republici Sloveniji samo još više doprinose zbrci i ustvari utvrđuju nerešavanje ključnih pitanja srpske etničke manjine.

Gospodine ministre, razumeli smo i Vašu brigu, kada u Vašem pismu spominjete i naša ovdašnja sukobljavanja i nesuglasice..

Što se tiče Saveza srpske dijaspore Slovenije i njegovih osnovnih stavova, deo njih smo izneli i u ovom pismu. Protivljenja i nesuglasice, do kojih dolazi između srpskih asociacija, ovde u Republici Sloveniji, mi vidimo kao sukobe i nesuglasice oko sledećeg.

Na jednoj strani imamo jasan i transparentan stav i koncept, o rešavanju srpskog nacionalnog i kulturnog pitanja, kog zagovara Savez srpske dijaspore Slovenije. Sa druge strane imamo posla sa krajnje  konfuznom i šićarđijskm ”strategijom” koja se sastoji od: malo folklora, malo crkve, malo futbala, malo gledanja srpskih tv programa, a pre svega ”malo” uzimanja para!), koju zagovaraju, uz Vašu svesrdnu podršku, fantomske srpske asociacije u Sloveniji.

Stručni savet Saveza srpske dijaspore Slovenije

Ljubljana, 5. jula 2010.godine