SRELI SMO SE ISPRED SVETOG HRAMA

SRELI SMO SE ISPRED SVETOG HRAMA,
OČIŠĆENIH DUŠA OD GRIJEHA,
PRIČEŠĆENI ZAPOČESMO LJUBAV,
POŽELEH TE ZA ŽIVOTNOG DRUGA.

LJUBEĆI TE NEĆU VRELIM ŽAROM,
LIK TVOJ STVARAH PRED SVETIM OLTAROM,
OCA – PROTU KAKO BOGA MOLI,
DVIJE DUŠE U JEDNU DA SPOJI.

ŽELIO SAM MOJA DUNJO ZRELA,
DA NAM LJUBAV BUDE PLAMEN VRELA,
CIJELI ŽIVOT DA NAS STRASTI DRŽE,
U LJUBAVI ŽIVOT TRAJE DUŽE.

ŽELO SAM DA GRADIMO SNOVE,
PUNE SREĆE I LJUBAVI NOVE,
ŽELIO SAM IZ DUBINE DUŠE,
DA NAM SNOVE DRUGI NE PORUŠE.

LJUBOMORNI UMEŠOŠE PRSTE,
SRUŠIŠE NAM NAŠE SNOVOVE PUSTE,
CIJELI ŽIVOT GORKO ĆU JIH KLETI,
KOD OLTARA I IKONA SVETIH.

CIJELI ŽIVOT ĐAVO DA JIH PRATI,
U PAKAO DUŠE DA JIM SVRATI.
NEK U PAKLU DUŠA JIM ODPATI,
DOK GREHOVE SVOJE NE OTPLATI.

U HRAM SVETI JA DOLAZIM ČESTO,
UVJEK GLEDAM JA NA ONO MJESTO.
PRVI PUTA GDJE SA TOBOM STADOH,
GDJE TI LJUBAV JA IZ SRCA DADOH.

ZAŠTO SMO SE MI MORALI SRESTI,
BAŠ U PORTI ISPRED SVETOG HRAMA,
ŠTO SE NISMO TAKO MIMOIŠLI,
KO DVE LAĐE NASRED OKEANA..?